Ugovor, procijenjen na 17,6 miliona eura bez PDV-a, predviđa petogodišnje provođenje sistema uz mogućnost produženja na još pet godina.
Ministarstvo energetike i rudarstva Crne Gore pripremilo je prijedlog ugovora o uvođenju sistema markiranja tečnih goriva naftnog porijekla i biogoriva, čija je ukupna procijenjena vrijednost 17,62 miliona eura bez PDV-a. Ugovor bi bio zaključen na pet godina, uz mogućnost produženja za još pet, dok bi troškove markiranja snosili energetski subjekti koji se bave trgovinom naftom, naftnim derivatima i biogorivima.
Za pružaoca usluge izabran je konzorcij koji čine Labex Analytics, Inspekt RGH Sarajevo, Institut za crnu metalurgiju Nikšić, Institut za transport iz Podgorice i američka kompanija Authentix iz Teksasa.
Vlada je odluku o izboru konzorcija donijela 4. juna ove godine, nakon čega je Ministarstvo pripremilo prijedlog ugovora kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti ugovornih strana.
Uvođenje markiranja predviđeno je Zakonom o energetici i Fiskalnom strategijom Crne Gore za period od 2024. do 2027. godine, kao mjera za uređenje i kontrolu tržišnih tokova goriva.
Vrijednost ugovora bez PDV-a
Procijenjena ukupna vrijednost realizacije ugovora iznosi 17.623.235 eura bez PDV-a, koji bi bio obračunat i plaćen u skladu sa zakonom.
Prijedlogom ugovora predviđeno je da troškove usluge markiranja snose energetski subjekti, odnosno pravna lica koja imaju licencu za trgovinu naftom, naftnim derivatima i biogorivima.
Usluga bi se obračunavala prema količini markiranog goriva, a cijena bi bila iskazana za 1.000 litara. Energetski subjekt bi prilikom prijave plaćao markiranje najavljene količine, dok bi se na kraju svakog mjeseca vršio konačni obračun prema stvarno markiranoj količini goriva.
Razlika između najavljene i stvarno markirane količine regulirala bi se kroz korekciju računa, odnosno dodatno zaduženje ili odobrenje energetskom subjektu.
Konkretna cijena markiranja 1.000 litara goriva nije navedena u javno dostupnom prijedlogu ugovora. Dokumentom je definisano da maksimalnu cijenu usluge utvrđuje Vlada Crne Gore.
Cijena bi obuhvatala postupak markiranja i uzorkovanja goriva, mjerenje koncentracije markera, marker i pravo korištenja tehnologije, nabavku i održavanje uređaja, obuku službenika, tehničku pomoć i informacioni sistem za praćenje procesa.
Prijedlog ugovora ne pokazuje da li bi i u kojoj mjeri energetski subjekti taj trošak prenijeli na krajnje kupce kroz maloprodajne cijene goriva.
Marker bez boje i mirisa
Marker je definisan kao jedinjenje zasnovano na nanotehnologiji koje se dodaje naftnim derivatima radi praćenja i kontrole tržišnih tokova.
Mora biti stabilan, bez boje i mirisa te prepoznatljiv isključivo visokoosjetljivim uređajima za detekciju. Ne smije utjecati na fizičko-hemijske karakteristike goriva niti sadržavati halogene elemente i metale, a mora biti siguran za okoliš i zdravlje ljudi.
Pružalac usluge bio bi dužan da, prije početka markiranja, Ministarstvu dostavi dokument o kvalitetu svake količine markera uvezene u Crnu Goru.
Konzorcij bi bio zadužen za nabavku, transport i skladištenje markera, opremu za njegovo dodavanje, uređaje za mjerenje koncentracije, mobilne laboratorije, obuku službenika i uspostavljanje informacionog sistema.
Mobilne laboratorije na graničnim prijelazima
Prijedlogom ugovora zahtijeva se da pružalac usluge osigura najmanje jednu potpuno operativnu i tehnički opremljenu mobilnu laboratoriju na svakom graničnom prijelazu, dostupnu 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici.
Konzorcij bi morao osigurati i tehničko rješenje za brzo i sigurno markiranje goriva u autocisternama s podnim punjenjem.
Gorivo iz uvoza moglo bi se markirati u objektima za veleprodaju prilikom otpremanja na tržište, na graničnim prijelazima, u bescarinskim zonama, u transportnom sredstvu prilikom utovara ili na pretakalištima i pristaništima.
Otpremnica koja prati gorivo prilikom stavljanja na tržište morala bi sadržavati podatke o količini derivata i količini dodanog markera.
Markiranje najkasnije u roku od 24 sata
Izabrani konzorcij imao bi 90 dana od potpisivanja ugovora da završi pripremne radnje, osigura uređaje i opremu te obuči službenike koji će učestvovati u sistemu markiranja i kontrole.
Tokom prvih 90 dana od zaključenja ugovora markiranje bi se obavljalo u roku od 15 dana od prijema zahtjeva energetskog subjekta.
Nakon isteka pripremnog perioda, pružalac usluge bio bi dužan da markiranje izvrši najkasnije u roku od 24 sata od podnošenja zahtjeva, osim u slučaju više sile.
Konzorcij bi do petog dana u mjesecu dostavljao izvještaj o markiranju za prethodni mjesec Ministarstvu energetike i rudarstva te ministarstvima nadležnim za finansije i trgovinu.
Državni organi dobijaju pristup podacima
Informacioni sistem trebao bi omogućiti praćenje kompletnog procesa markiranja i kontrole goriva u realnom vremenu.
Pristup sistemu imali bi Ministarstvo energetike i rudarstva, Ministarstvo finansija, Uprava carina, Ministarstvo unutrašnjih poslova, inspektori za ugljovodonike, tržišni inspektori i drugi nadležni organi koje odredi Ministarstvo.
Pružalac usluge bio bi dužan osigurati rezervne kopije podataka, zaštitu od neovlaštenog pristupa, gubitka ili izmjene podataka, kao i neprekidan rad sistema.
Svi podaci, baze, evidencije, izvještaji i zapisi nastali tokom provođenja ugovora predstavljali bi vlasništvo Ministarstva.
Po isteku ili raskidu ugovora, konzorcij bi morao, bez dodatne naknade, predati kompletnu bazu podataka i pružiti podršku potrebnu za njeno preuzimanje i migraciju.
Garancija od pet posto
Pružalac usluge morao bi održavati policu osiguranja od profesionalne odgovornosti tokom cijelog trajanja ugovora i još dva mjeseca nakon njegovog isteka.
U roku od 15 dana od potpisivanja ugovora konzorcij bi Ministarstvu morao dostaviti bezuslovnu bankarsku garanciju na prvi poziv u iznosu od pet posto procijenjene vrijednosti usluga za prvu godinu.
Garancija bi se obnavljala za svaku narednu godinu, a njeno nedostavljanje ili neprodužavanje moglo bi biti osnov za raskid ugovora.
Ugovor bi bio zaključen na pet godina, uz mogućnost produženja za još pet godina, ukoliko obje ugovorne strane daju pisanu saglasnost najkasnije 90 dana prije isteka prvobitnog perioda.