U čemu je važnost Hormuškog tjesnaca za globalnu opskrbu naftom?
Neprijateljstva između Irana i Izraela stvara bojazan kako bi se mogao usporiti protok sirove nafte kroz uski plovni put
Hormuški tjesnac ključni je plovni put koji se nalazi između Omana i Irana i povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) opisuje ga kao "najvažniju svjetsku tranzitnu tačku za naftu".
Na najužem dijelu, plovni put je širok samo 33 kilometra, a brodski put širok samo dvije milje u oba smjera, što ga čini pretrpanim i opasnim.
Velike količine sirove nafte koju zemlje OPEC-a poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Iraka vade s naftnih polja diljem regije Perzijskog zaljeva i troše diljem svijeta prolaze kroz tjesnac. Procjenjuje se da oko 20 milijuna barela sirove nafte, kondenzata i goriva dnevno prođe plovnim putem, prema podacima firme Vortexa, konzultanta za tržište energije i tereta.
Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača ukapljenog prirodnog plina (LNG), također koristi ovaj se tjesnac za izvoz svog plina.
Kakva je trenutna situacija u tjesnacu?
Sukob između Izraela i Irana ponovno je u središte pažnje stavio pitanje sigurnosti na tom plovnom putu. Iran je u prošlosti više puta prijetio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca za promet kao odgovor na pritisak Zapada. Međutim, otkako su izbile borbe između Izraela i Irana, nije bilo većih napada na komercijalno brodarstvo u regiji.
No, brodovlasnici su sve oprezniji u korištenju ovog plovnog puta, neki su brodovi pojačali sigurnosne mjere, a drugi su, kako je izvijestila novinska agencija AP, otkazali rute koje vode kroz ovaj tjesnac, prenosi SEEbiz.
Elektroničko ometanje navigacijskih sistema komercijalnih brodova poraslo je posljednjih dana oko plovnog puta kao i na širem području Perzijskog zaljeva, rekli su izvori iz brodarskih kompanija agenciji Reuters. Ovo ometanje utječe na brodove koji plove kroz regiju, rekli su.
S obzirom na to da se čini kako neposredni kraj sukoba nije na vidiku, tržišta ostaju nervozna. Svaka blokada plovnog puta ili poremećaji u protoku nafte mogli bi izazvati nagli porast cijena sirove nafte i teško pogoditi uvoznike energije, posebno u Aziji.
U međuvremenu, cijene tankera za brodove koji prevoze sirovu naftu i rafinirane naftne derivate iz regije su posljednjih dana naglo skočile.
Troškovi prijevoza goriva s Bliskog istoka u istočnu Aziju porasli su za gotovo 20% u tri dana do ponedjeljka, izvijestio je Bloomberg, pozivajući se na podatke Baltičke berze. U međuvremenu, cijene za istočnu Afriku skočile su za više od 40%.
Ko će biti najviše pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi?
EIA procjenjuje da je 82% pošiljki sirove nafte i drugih goriva koje su prolazile kroz tjesnac išlo azijskim potrošačima.
Kina, Indija, Japan i Južna Koreja bile su glavna odredišta, a ove četiri zemlje zajedno su činile gotovo 70% svih tokova sirove nafte i kondenzata koji su prolazili kroz tjesnac.
Ako Iran poduzme mjere za zatvaranje tjesnaca, potencijalno bi mogao izazvati vojnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država. Američka Peta flota, sa sjedištem u obližnjem Bahreinu, zadužena je za zaštitu komercijalnog brodarstva u tom području. Svaki potez Irana kojim bi se poremetio protok nafte kroz plovni put mogao bi ugroziti i veze Teherana s arapskim državama zaljeva poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, zemljama s kojima je Iran posljednjih godina mukotrpno poboljšavao odnose.
Arapske zemlje zaljeva do sada su kritizirale Izrael zbog pokretanja napada na Iran, ali ako postupci Teherana budu ometali njihov izvoz nafte, mogli bi biti prisiljeni da se okrenu protiv Irana. Štoviše, sam Teheran se oslanja na Hormuški tjesnac za isporuku nafte svojim kupcima, što zatvaranje tjesnaca čini kontraproduktivnim, kažu stručnjaci.
"Iransko gospodarstvo uvelike se oslanja na slobodan prolaz robe i plovila morskim putem, s obzirom na to da je njegov izvoz nafte u potpunosti baziran na moru", citirao je Reuters analitičare JP Morgana. Osim toga zatvaranje Hormuškog tjesnaca bilo bi kontraproduktivno za odnos Irana s njegovim jedinim kupcem nafte, Kinom.
Postoje li alternative tjesnacu?
Zaljevske arapske zemlje poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata posljednjih su godina tražile alternativne rute za zaobilaženje tjesnaca.
Obje zemlje su izgradile infrastrukturu koja im omogućuje transport dijela sirove nafte drugim rutama.
Saudijska Arabija, na primjer, upravlja naftovodom Istok-Zapad kapaciteta pet milijuna barela dnevno, dok UAE ima naftovod koji povezuje svoja naftna polja na kopnu s izvoznim terminalom Fujairah u Omanskom zaljevu.