Najveći promašaj njemačkog energetskog sektora: Umjesto ogromnog pogona raste trava

Njemačka je zeleni vodonik proglasila jednim od ključnih alata za postizanje klimatske neutralnosti, ali se ambiciozni planovi sada suočavaju sa ozbiljnim zastojima.
Projekti vrijedni milijarde eura otkazuju se ili odlažu, industrija čeka jasne smjernice, a politička neizvjesnost koči dalji razvoj.
Primjer bivše termoelektrane na ugalj Thierbach kod Leipziga savršeno oslikava situaciju. Na tom mjestu trebalo je da bude izgrađen jedan od najvećih pogona za proizvodnju zelenog vodonika u Njemačkoj, u investiciji kompanije HH2E. Umjesto gradilišta, danas je tamo travnjak – projekat je propao zbog insolventnosti investitora.
Njemačka je 2020. godine, još pod vođstvom Angele Merkel, usvojila prvu nacionalnu strategiju vodonika, a 2021. i aktuelna vlada Roberta Habecka pojačala je podsticaje, prenosi Tportal. Cilj: do 2030. instalirati 10 gigavata kapaciteta. Međutim, danas je ostvareno tek 1,6 odsto tog plana, a u izgradnji je samo dodatnih 200 megavata, pišu njemački mediji.
Skupi energent bez tržišta
Zeleni vodonik proizvodi se elektrolizom koristeći energiju iz obnovljivih izvora, a njegova prednost je mogućnost skladištenja i korišćenja bez emisija CO₂. Međutim, trenutna cijena znatno je viša od ranijih prognoza.
Industrijski giganti poput ArcelorMittala odustali su od planova prelaska na vodonik u svojim čeličanama u Bremenu i Ajsenhitenštatu, i to uprkos obećanim subvencijama od 1,3 milijarde eura. Bez sigurnih kupaca, proizvođači poput EnviaM-a, Mibraga i LEAG-a odlažu otvaranje novih pogona. To stvara klasični problem – bez potražnje nema proizvodnje, a bez proizvodnje cijena ostaje visoka.
Politička i finansijska neizvjesnost
Pad savezne vlade 2024. i povlačenje dijela planiranih subvencija dodatno su destabilizovali sektor. Investitori se povlače, a ministarstva ne daju jasne odgovore o budućim iznosima podsticaja. Sistem subvencija trenutno se sastoji od tri glavna plana, 28 stavki i 45 pojedinačnih programa, ali pregledi javno dostupnih projekata otkrivaju da se na spisku nalaze i lokacije koje nikada nijesu prošle ni početnu fazu planiranja.
Nova vlada najavljuje “pragmatičniji” pristup – uz zeleni, planira koristiti i plavi te sivi vodonik dobijen iz prirodnog gasa, pri čemu nastali CO₂ ili odlazi u atmosferu ili se skladišti pod zemljom. Plan je da se do 2032. izgradi nacionalna mreža cjevovoda za transport vodonika, ali bez preciznih finansijskih obaveza i rokova.
Strah za klimatske ciljeve
Stručnjaci upozoravaju da bi odugovlačenje i nedostatak stabilne politike mogli ugroziti njemačke klimatske ciljeve. “Zeleni vodonik je i dalje ključan, ali prelazak mora biti postepen, uz realne faze razvoja”, kaže Felix Matthes, vršilac dužnosti predsjednika Nacionalnog savjeta za vodonik. Drugi, poput Falkoa Ueckerdta iz Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih promjena, smatraju da nedostatak političke odlučnosti i nedovoljna sredstva vode ka promašivanju ciljeva.
Nada za Thierbach
Gradonačelnik obližnje Borne Oliver Urban ne odustaje od vizije da Thierbach postane centar za proizvodnju zelenog vodonika. Lokacija već ima odobrenje, a najveći solarni park u Evropi nalazi se svega nekoliko kilometara dalje i mogao bi obezbijediti potrebnu energiju. “Sve je spremno – osim novca”, poručuje Urban, nadajući se da će novi investitor vratiti život nekadašnjem energetskom srcu regiona.