Njemačka bilježi ozbiljne zastoje u razvoju zelenog vodonika zbog političke nestabilnosti, povlačenja subvencija i nedostatka investitora.
Projekti propadaju, a klimatski ciljevi su ugroženi. Iako postoje ambiciozni planovi i spremna infrastruktura, bez jasnih finansijskih obaveza i stabilne politike napredak je neizvestan.
Njemačka je zeleni vodonik proglasila jednim od ključnih alata za postizanje klimatske neutralnosti, ali ambiciozni planovi sada se suočavaju sa ozbiljnim zastojima. Projekti vrijedni milijarde eura se otkazuju ili odlažu, industrija čeka jasne smjernice, a politička neizvjesnost koči dalji razvoj.
Primjer bivše elektrane na ugalj Thierbach kod Lajpciga savršeno oslikava situaciju. Na tom mjestu je trebalo da se gradi jedan od najvećih pogona za proizvodnju zelenog vodonika u Nemačkoj, u investiciji kompanije HH2E. Umjesto gradilišta, danas je tamo travnjak – projekat je propao zbog insolventnosti investitora.
Njemačka je 2020. godine, još pod vođstvom Angele Merkel, usvojila prvu nacionalnu strategiju za vodonik, a 2021. i aktuelna vlada Roberta Habecka pojačala je podsticaje. Cilj: do 2030. instalirati 10 gigavata kapaciteta. Međutim, danas je ostvareno tek 1,6 posto tog plana, a u izgradnji je samo dodatnih 200 megavata, pišu njemački mediji.
Skup energent bez tržišta
Zeleni vodonik proizvodi se elektrolizom koristeći energiju iz obnovljivih izvora, a njegova prednost je mogućnost skladištenja i korištenja bez emisije CO₂. Ipak, trenutna cijena je znatno viša od ranijih prognoza.
Industrijski giganti poput ArcelorMittala odustali su od planova prelaska na vodonik u svojim čeličanama u Bremenu i Ajsenhitenštatu, i to uprkos obećanim subvencijama od 1,3 milijarde eura. Bez sigurnih kupaca, proizvođači poput EnviaM-a, Mibraga i LEAG-a odlažu otvaranje novih pogona. To stvara klasičan problem – bez potražnje nema proizvodnje, a bez proizvodnje cijena ostaje visoka.
Politička i finansijska neizvjesnost
Pad savezne vlade 2024. godine i povlačenje dijela planiranih subvencija dodatno su destabilizovali sektor. Investitori se povlače, a ministarstva ne daju jasne odgovore o budućim iznosima podsticaja. Sistem podsticaja trenutno se sastoji od tri glavna plana, 28 stavki i 45 pojedinačnih programa, ali pregledi javno dostupnih projekata otkrivaju da se na spisku nalaze i lokacije koje nikada nisu prošle ni početnu fazu planiranja.
Nova vlada najavljuje pragmatičniji pristup – uz zeleni, planira da koristi i plavi i sivi vodonik dobijen iz prirodnog gasa, pri čemu nastali CO₂ ili odlazi u atmosferu ili se skladišti pod zemljom. Plan je da se do 2032. izgradi nacionalna mreža cjevovoda za transport vodonika, ali bez preciznih finansijskih obaveza i rokova.
Strah za klimatske ciljeve
Stručnjaci upozoravaju da bi odlaganje i nedostatak stabilne politike mogli da ugroze njemačke klimatske ciljeve. „Zeleni vodonik je i dalje ključan, ali prelazak mora biti postepen, uz realne faze razvoja,” kaže Feliks Mates, vršilac dužnosti predsjednika Nacionalnog savjeta za vodonik. Drugi, poput Falkoa Uekerdta iz Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih promena, smatraju da nedostatak političke upornosti i nedovoljna sredstva vode ka promašaju ciljeva.
Nada za Thierbach
Gradonačelnik obližnje Borne, Oliver Urban, ne odustaje od vizije da Thierbach postane centar za proizvodnju zelenog vodonika. Lokacija već ima odobrenje, a najveći solarni park u Evropi nalazi se svega nekoliko kilometara dalje i mogao bi da obezbijedi potrebnu energiju. „Sve je spremno – osim novca,” poručuje Urban, nadajući se da će novi investitor vratiti život nekadašnjem energetskom srcu regiona.
EBRD odobrila Ukrajini kredit od 500 miliona eura za hitne nabavke gasa
