Rat u Iranu utječe i na emisije CO2, ali klimatska kriza ne jenjava
Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2) ponovo će porasti u 2026. godini, uprkos blagom smanjenju emisija iz fosilnih goriva. Prema najnovijoj procjeni međunarodnog istraživačkog projekta Global Carbon Budget, ukupne emisije dostići će 43,3 milijarde tona, u odnosu na 42,8 milijardi tona prošle godine.
Podaci pokazuju koliko je teško zaustaviti rast emisija čak i uz sve veću upotrebu obnovljivih izvora energije i električnih vozila. Istraživači upozoravaju da bi, kako bi se klimatska kriza stavila pod kontrolu, emisije morale početi značajno opadati, umjesto da nastave rasti.
Global Carbon Budget okuplja više od 140 istraživača iz različitih naučnih institucija, a svake godine objavljuje procjene emisija CO2 i njihovog nakupljanja u atmosferi. Najnoviji izvještaj objavljen je u naučnom časopisu Earth System Science Data.
Emisije iz fosilnih goriva, uključujući ugalj, naftu i prirodni gas, trebale bi se ove godine smanjiti za 0,4 posto, na 38,2 milijarde tona. Međutim, istraživači upozoravaju da ovaj pomak ne treba tumačiti kao dokaz da je energetska tranzicija dovoljno ubrzana.
Ključni doprinos smanjenju dolazi od nafte, čije bi emisije trebale pasti za 1,9 posto. Prema procjeni istraživača, jedan od važnih razloga za to su rat u Iranu i njegove posljedice na snabdijevanje energentima i cijene.
„Informacija o smanjenju emisija CO2 iz fosilnih goriva ohrabrujuća je, ali je ono djelimično potaknuto geopolitičkim šokovima, što nije održivo klimatsko rješenje“, rekao je Pierre Friedlingstein, voditelj studije sa Univerziteta u Exeteru.
Emisije povezane s prirodnim gasom trebale bi se smanjiti za 0,3 posto, dok se kod uglja očekuje blagi rast od 0,6 posto.
Rast upotrebe obnovljivih izvora energije i električnih vozila sve više nadoknađuje povećanu potražnju za energijom, ali to zasad nije dovoljno da bi globalne emisije krenule putem održivog smanjenja, prenose Financije hr.
Friedlingstein upozorava da je potrebno dodatno ubrzati energetsku tranziciju kako bi emisije dostigle vrhunac, a potom počele trajno opadati.
Problem je u tome što se smanjenje emisija u pojedinim segmentima i dalje odvija presporo da bi nadoknadilo ukupni rast potrošnje energije i privredne aktivnosti. Čak i kada obnovljivi izvori preuzimaju veći udio u proizvodnji električne energije, globalna potražnja za energijom nastavlja rasti.
Razlika između ukupnih emisija i emisija iz fosilnih goriva pokazuje da pad u jednom segmentu nije dovoljan za smanjenje ukupnog klimatskog opterećenja. Ukupne emisije CO2 trebale bi porasti sa 42,8 na 43,3 milijarde tona, iako se emisije iz fosilnih goriva smanjuju.
Za klimatsku politiku to je važna poruka: geopolitički poremećaji i više cijene energenata mogu privremeno smanjiti njihovu potrošnju, ali ne predstavljaju trajno rješenje. Dugoročno smanjenje emisija zahtijeva promjene u načinu proizvodnje i potrošnje energije, kao i brže širenje tehnologija s manjim ugljičnim otiskom.
