Šta treba znati o Gunvor Groupu, kupcu Lukoilove inostrane imovine?
Lukoil, drugi najveći proizvođač nafte u zemlji, objavio je u četvrtak (30. oktobra) da je prihvatio obvezujuću ponudu švicarskog robnog giganta Gunvor Group Ltd. za prodaju cijele svoje međunarodne podružnice, LUKOIL International GmbH, u potezu potaknutom eskalacijom zapadnih sankcija zbog rata Moskve u Ukrajini.
Sporazum, koji obuhvaća širok portfelj rafinerija, istraživačkih projekata i mreža za gorivo diljem Evrope, Srednje Azije, Afrike i Latinske Amerike, označava jedno od najdramatičnijih korporativnih povlačenja od globalnih ambicija Kremlja.
Vješti u izbjegavanju sankcija
Uprava Lukoila dala je zeleno svjetlo uvjetima nakon što je Gunvor - niskoprofilni trgovački div poznat po svojoj vještoj navigaciji sankcioniranim tokovima nafte - podnio prijedlog koji obećava zaštititi prekomorske operacije ruske firme od trenutnog kolapsa.
Prema sporazumu, Lukoil je obećao ekskluzivnost Gunvoru, zaustavljajući razgovore s drugim udvaračima dok se strane utrkuju prema konačnom ugovoru, prenosi SEEbiz.
Transakcija ovisi o ključnim odobrenjima, uključujući odobrenje Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC) pri američkom Ministarstvu finansija, uz dozvole drugih jurisdikcija.
Gunvor Group, koju su 2000. godine osnovali švedski trgovac Torbjörn Törnqvist i njegov ruski partner Gennady Timchenko (koji je 2014. godine prodao svoj udio usred ranih napetosti u Ukrajini), evoluirao je u jednog od vodećih svjetskih neovisnih trgovaca energijom, s prihodima u 2024. koji su premašili 136 milijardi dolara i količinama većim od 232 miliona metričkih tona.
Što sve ima Gunvor Group?
Sa sjedištem u Ženevi i čvorištima u Singapuru, Houstonu i Dubaiju, firma je specijalizirana za prijevoz sirove nafte, LNG-a i metala iz nestabilnih regija izvora do gladnih tržišta, često provlačeći iglu kroz geopolitička minska polja. Gunvorov dosadašnji rad uključuje dugoročne LNG ugovore s američkim izvoznicima poput Texas LNG-a i akvizicije poput 75% udjela u španskoj elektrani od BP-a 2023. godine, što ga pozicionira kao okretnog igrača koji se ne boji sankcioniranih voda - iako se suočio s vlastitom provjerom, uključujući priznanje krivnje za podmićivanje Ekvadora 2019. godine.
Analitičari vide Gunvor kao idealnog kupca: njegova logistička stručnost mogla bi besprijekorno integrirati imovinu Lukoila, od bugarskih i rumunjskih rafinerija do udjela u nizozemskim pogonima za preradu i kazahstanskim uzvodnim poljima, dok bi njegova baza izvan SAD-a mogla ublažiti sekundarne rizike sankcija.
Za Lukoil, nužnost ove hitne prodaje je brutalno jasna. Tvrtka, koja pumpa oko 1,6 miliona barela dnevno i doprinosi 2% globalne ponude, dugo se diverzificirala izvan ruskih granica kako bi ublažila domaću volatilnost.
Ali nove sankcije, koje je predsjednik Donald Trump najavio 22. oktobra kao tup instrument za prisiljavanje na prekid vatre u Ukrajini, preokrenule su tu strategiju.
Sankcije Lukoilu
Označavajući Lukoil kao SDN prema Izvršnoj uredbi 14024 zbog opskrbe energetski ovisne ruske ratne mašinerije, mjere zamrzavaju svu imovinu povezanu sa SAD-om i zabranjuju američkim tvrtkama poslovanje, uz sekundarne kazne koje se nadvijaju za strane pomagače.
Britanija je 15. oktobra uvela mjere, ciljajući Lukoil uz Rosneft i flotu tankera u sjeni, dok 19. paket EU dodatno smanjuje izvoz.
Posljedice su bile brze: dionice Lukoila pale su nakon označavanja, a rukovoditelji upozoravaju na pad prihoda od 30% ako se inozemne jedinice - uključujući 5000 benzinskih postaja i ključne evropske rafinerije koje opskrbljuju Mađarsku, Slovačku i Tursku - zatvore bez spasa.
Premještanje imovine stoga se čini kao preživljavanje, jer prodaja Gunvoru kupuje vrijeme i čuva vrijednost na tržištu gdje su kupci rijetki.
